Gubitkom zubi dolazi do promjena i prilagodba svih okolnih
tkiva i susjednih zubi. Zub, odnosno korijen zuba okružen je sa kosti koja čini
potporu zubu te se sile žvakanja prenose sa zuba preko parodonta na kost.
Gubitkom
zuba odnosno vađenjem (ekstrakcijom) korijena iz kosti, dolazi do smanjivanja
volumena kosti i gingive odnosno do njihovog povlačenja. Do gubitka kosti će
doći i ako u kosti ostaju zub i korijen koji su upaljeni. Dentalni implantati
kao i prirodan korijen zubi omogućavaju da kost ostane u funkciji i
zaustavljaju daljnje povlačenje kosti.
Osim
promijena u kosti, može doći do manjih ili većih promijena na susjednim zubima
te na zubima suprotne čeljusti. Susjedni zubi se mogu nagnuti prema mjestu gdje
se nalazio izvađen zub dok zubi iz suprotne čeljusti mogu izrasti prema prostoru gdje je nekad bio
zub što dovodi do promjene ravnine u kojoj se odvija žvakanje.
Promjene u
položaju susjednih zubi mogu dovesti do problema sa žvakanjem, do nemogućnosti
žvakanja ili do različitih parafunkcijskih kretnji kao posljedice neisparavnih
položaja zubi gornje i donje čeljusti. Parafunkcijske kretnje uzrokuju
škripanje i stiskanje zubi te je važno naći uzroke i spriječiti daljne
posljedice takvih kretnji.
Osim
toga gubitkom zubi može doći do promjena u žvakanju koja uzrokuju
preopterečenje drugih skupina zubi npr. gubitkom postraničnih zubi stradavaju i
prednji zubi, što međuostalim narušava estetiku. Često dolazi do prekomijernog
trošenja nekih zubi.
Nadalje, može doći do poteškoća sa otvaranjem usta, do
promijena i bolova u čeljusnim zglobovima te do bolova u mišićima.
Nabrojali
smo neke od posljedica gubitka zubi, naravno da su posljedice obično izraženije
ako obuhvaćaju veći broj zubi ili ako su udružene sa drugim procesima. Sve to
ukazuje na važnost protetske i implantoprotetske rehabilitacije u slučajevima
kada funkcija žvakanja nije adekvatna ni zadovoljavajuća.